Dekstroza je monosaharid. Točnije, aldoheksoza. Ima ključnu ulogu u biološkim procesima: stanice je upotrebljavaju kao izvor energije i metabolita. Njena biosinteza započinje od ugljikovog dioksida i vode te se nastavlja fotoenergijom u zelenim biljkama tijekom fotosinteze. U živim se organizmima može pronaći samo D-enantiomer (geometrijska zrcalna slika) glukoze koji se naziva dekstroza. L-glukoza biološki je neaktivna. To znači da je stanice ne mogu upotrebljavati.
Dekstroza, drugog naziva glukoza ili kukuruzni šećer, je ugljikohidrat. Ugljikohidrati su jedni od triju makronutrijenata uz proteine i masti. Mogli bismo reći da je dekstroza najvažniji jednostavni šećer. Molekula dekstroze može se pronaći u prirodi. Primjerice, u slatkom voću ili medu. Može ga se dobiti od škroba, primjerice kukuruznog škroba, pomoću enzima.
Što su ugljikohidrati?
Ugljikohidrati su šećeri i škrobovi koji tijelu daju energiju. Neki se ugljikohidrati razgrađuju brže, a neki sporije. Složeni ugljikohidrati pripadaju drugoj skupini. To znači da tijelu treba duže da iz njih izvuče potrebnu energiju. Njihova je prednost to što pružaju stalnu zalihu energije, za razliku od brze navale energije koju pruža dekstroza. Većinom su bolji spori izvori energije jer oni ne uzrokuju toliko variranje razine šećera u krvi kao što to čini dekstroza te stoga ne uzrokuju toliko debljanje. Spori ugljikohidrati mogu se pronaći većinom u povrću i cjelovitim žitaricama. S druge strane, jednostavni ugljikohidrati poput dekstroze (uključujući šećer i fruktozu) brzo se razgrađuju i trenutno pružaju tijelu energiju. Katkad to može biti zaista korisno.
Imajte na umu da mnogi potpuno poistovjećuju ugljikohidrate s jednostavnim ugljikohidratima i ne razlikuju jednostavne i složene ugljikohidrate. To je golema pogreška! Ne možete strpati složene, neobrađene ugljikohidrate u cjelovitim žitaricama zajedno sa šećerom ili drugim obrađenim ugljikohidratima. Oni se razgrađuju na drugačiji način, stoga će reakcija vašeg tijela također biti drugačija. Prema tome, treba ih razlikovati. Jednostavno rečeno: svi šećeri su ugljikohidrati, no nisu svi ugljikohidrati šećeri!
Kako nastaje dekstroza?
U prirodi može nastati na jedan od sljedećih načina:
- kao nusproizvod fotosinteze u biljkama i nekim jednostaničnim organizmima;
- u životinjama ili gljivama nastaje rastavljanjem glikogena; u biljkama nastaje rastavljanjem škrobova;
- u životinjskim organizmima glukoza može nastati u jetri ili bubrezima, od neugljikohidratnih tvari poput piruvata ili glicerola, procesom koji se naziva glukoneogeneza;
- u nekim dubokomorskim bakterijama proizvodi se kemosintezom.
Industrijska proizvodnja:
Dekstroza se obično proizvodi enzimskom hidrolizom škroba. Mnoge se tvari upotrebljavaju u tu svrhu, uključujući kukuruz, rižu, žitarice, manioku ili sago. U SAD-u je kukuruzni škrob načelno jedina tvar koja se upotrebljava za to.
Kako dekstroza može trenutno pružiti energiju?
Dekstroza se ne treba probaviti nakon konzumacije; ide ravno u krvotok. Zbog toga se smatra najbržim ugljikohidratom. Zapravo je identična šećeru u krvi, koji proizvodi tijelo, stoga kroz krvotok može odmah stići do svojeg odredišta. Dijelom će je izravno iskoristiti moždane stanice. Stanice probavnog sustava i crvene krvne stanice također uzmu svoj dio. Ostatak odlazi u jetru, adipozno tkivo i mišićne stanice, gdje će uz pomoć inzulina biti pohranjen kao glikogen. Glikogen pohranjen u jetri može se pretvoriti natrag u glukozu pod uvjetom da je razina inzulina niska. Taj se uvjet ispunjava i niskom razinom šećera u krvi. S druge strane, glikogen pohranjen u mišićima ne može se bez enzima vratiti u krvotok. U adipoznom tkivu glukoza uz druge spojeve sudjeluje u reakcijama koje dovode do stvaranja više masti. Glikogen je zapravo pohranjena glukoza. Zauzima manje mjesta i znatno je manje reaktivan, stoga ga se ne može tako jednostavno iskoristiti kao glukozu.
Zašto je dekstroza tako važna za tijelo?
Ljudsko tijelo zadovoljava svoju potrebu za energijom uglavnom dekstrozom. Ta je energija potrebna za normalan rad mozga, bilo kakvo kretanje mišića i zdravlje srca, pluća i crijeva. Naravno da to ne znači da trebate svakodnevno uzimati dekstrozu u obliku dodataka prehrani (u prahu ili kao tablete). Preveliko konzumiranje dekstroze neizbježno će dovesti do pretilosti, kao i ostalih zdravstvenih rizika ovisno o osjetljivosti pojedinca. Uzimanje dekstroze u obliku dodataka prehrani razumno je samo u jednom slučaju: nakon tjelovježbe, kada su zalihe glikogena u tijelu iscrpljene i treba ih obnoviti da bi se tijelo vratilo u anabolično stanje. Budući da dekstroza iznimno brzo dolazi do krvotoka i podiže razinu inzulina („hormona za pohranu”), može pomoći i drugim nutrijentima da brže dođu do svojih odredišta. Zbog toga je „u modi” uzimati, primjerice, kreatin s dekstrozom (iako ne preporučujemo da to radite nekoliko puta dnevno): time će aminokiseline brže doći do mišića nakon tjelovježbe.
Kako je trebam uzeti?
Trebate je uzeti samo kad vašem tijelu vjerojatno nedostaje takva vrsta brze energije. Većinom je to nakon tjelovježbe, no može vam zatrebati i u drugim situacijama. Međutim, trebate imati na umu da nikako nije preporučljivo uzeti veliku količinu odjednom. Od toga će vam razina šećera u krvi brzo znatno narasti, no budući da vaš sustav izlučuje veliku količinu inzulina da bi uravnotežio sav taj šećer u krvi, razina šećera u vašoj krvi mogla bi ubrzo pasti – i to na razinu nižu nego što je bila prije uzimanja dekstroze. Nakon tjelovježbe preporučuje se da je pomiješate s proteinom u omjeru 1 : 1 ili 2 : 1 (ako ste skloni debljanju, izaberite omjer 1 : 1). Za sportaša prosječne tjelesne težine nije razumno uzeti više od 50 grama odjednom.